Popnemo se ćerka i ja na ovu planinu (jednom godišnje ova, ima i drugih gde idemo, daleko viših), Fujimidai, dam joj dvogled da pogleda okolo. Pojma nema šta je dvogled, Kao da sam joj dao frulu.
Pogleda kroz njega, radi, okreće ga, zagleda, čudi se da nema passworda, štipkanja i pipkanja ekrančića, svajpovanja. Ta stvar, jednostavno, radi. Isto kao 1600-te godine kada ga je izmislio Galileo Galilej.
Za vreme penjanja na planinu, moj je (tadašnji Samsung Android) bez mog znanja sam uživao da pokazuje svoje ikonice u bojama unutrašnjosti džepa mog ranca, bez mog znanja. I na to ispraznio bateriju. Da se desila oluja, kao što može na planini za minut da se promeni vreme, gde mi je telefon da zovem pomoć?
Battery flat.
Radosno izgleda ova slika, samo da je bilo (nevolja u kojoj sam bio 2003 na planini, nije ovo), mobilna telefonska tehnologija bi me stavila u statistiku.