(03.04.2018, 21:56)Lift u 5oj Piše: Koliko si naucio japanski za ove godine? Koliko njima prija ili smeta kada stranci nauce japanski?
Naučio sam za svoj groš. U firmi su mi rekli da ne pokušavam da pričam japanski.
Japanci ne vole da rade nešto u čemu nisu dobri, zato nerado pričaju engleski. Niko ne može da izađe iz srednje škole da nije memorisao 5,000 engleskih reči. A opšti utisak je da retko ko zna engleski. Jednostavno, neće da se blamiraju jer znaju da nisu u jeziku dobri.
Tako i gledaju na strance (pogotovo lonliplanetaše) koji misle da ako pokupe nekoliko fraza čine nekome zadovoljstvo što se "trude" da pričaju njihovim jezikom. A u stvari, izazivaju pitanje što ovi stranci prave doope od sebe.
Bio je jedan u mojoj firmi, oženjen Japankom, dvoje odrasle dece, kada priča japanski mogao sam da kažem da je akcentovan i da govori stranac. Pitam kolege kako njima zvuči?
Kažu, tip od sebe pravi idiota i ne bi trebao da se blamira, time stavlja u pitanje i svoju profesionalnu kompetentnost. Onda su mi na engleski preveli kako izgleda njegov japanski.
Na primer, da kaže, "Doći ću kolima po tebe i onda idemo zajedno", je na njegovom japanskom zvučalo kao "Nataknem te na kola moja pa te teram".
Kome je milo da čuje tako nešto.
Naši studenti japanskog, na Filološkom u Beogradu, po završetku studija imaju fond reči i pismenost kao učenik 4. razreda osnovne škole. Čak i to nije na tom nivou bez dobre gramatike, za šta ima malo šanse.
Rekoh ranije, moja doživotna uloga je da igram stranca, njihova uloga je da budu predusretljivi i ljubazni domaćini. Najbolje da niko ne pokušava da prekoračuje te granice i sve je u redu.
Bilo ko može da postane Amerikanac, Kanađanin, Australijanac (i sam sam australijski državljanin). Ali niko, ni 3. generacija Kineza ili Koreanaca, nikada ne može da postane Japanac, čak i bez fizičke različitosti. Taman posla tek belci.